Srpske desničarske partije i intelektualci u Kraljevini Jugoslaviji, 1934-1941

Cilј projekta je da ponudi detalјnu analizu glavnih karakteristika političke ideologije i delatnosti srpske desnice od ubistva kralјa Aleksandra Karađorđevića u oktobru 1934. do ulaska Kralјevine Jugoslavije u Drugi svetski rat u aprilu 1941. godine. Reč je o jasno omeđenom periodu jugoslovenske istorije, koji se podudara sa usponom ekstremne desnice širom Evrope. Projekat će dati znatan doprinos sadašnjem poznavanju evropske desnice u periodu kojim se bavi. Slučaj Jugoslavije između dva svetska rata već je privukao interesovanje u studijama fašizma, prvenstveno zbog ustaškog pokreta, koji je bio na vlasti u pronacističkoj, marionetskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata. Fašistički pokret u kojem su Srbi činili većinu, Jugoslovenski narodni pokret ZBOR pod vođstvom Dimitrija Ljotića, daleko manje značajan od ustaša, takođe je već razmatran u nauci. Mnoga od tih istraživanja bila su tendenciozna: obojena stavovima autora (od kojih su neki svojevremeno bili pripadnici ZBOR-a) ili su pak nastala kao proizvod državne istoriografije u komunističkoj Jugoslaviji. Ipak, u poslednje vreme javlјaju se i uravnoteženiji prikazi. Međutim, režim princa Pavla (1934-1941) oslanjao se na Jugoslovensku radikalnu zajednicu (JRZ) i najbolјe bi se mogao opisati, slično drugim sličnim režimima toga vremena, kao konzervativni autoritarizam. Za razliku od ekstremnije desnice, JRZ nije do sada privukao mnogo interesovanja među istoričarima, što možda i nije iznenađujuće s obzirom na to da je „stara“, konzervativna desnica i na evropskom nivou dobila znatno manje naučne pažnje od fašizma. Imajući u vidu određujuće karakteristike istorijske epohe o kojoj je reč, projekat će se neizbežno usredsrediti na različite struje unutar desnice, ali će istovremeno uzeti u obzir one ideološke i političke stavove koji su im bili zajednički. Takav pristup je neophodan jer je dominantna stranka u ovom periodu, JRZ, u suštini bila savez starih, konzervativnih političkih partija sa velikim brojem pristalica širom Jugoslavije, izuzev u Hrvatskoj. JRZ je optuživana da je gajila fašističke sklonosti, pogotovo dok je predsednik vlade bio Milan Stojadinović (koji je ujedno bio i prvi predsednik stranke). Sa druge strane, gotovo ništa nije napisano o toj partiji pod vođstvom njenog drugog i poslednjeg predsednika, Dragiše Cvetkovića, koji je nasledio Stojadinovića i na funkciji premijera, iako je jugoslovenski režim uveo anti-semitske mere i osnovao logore za komuniste upravo za vreme njegovog mandata. Kada je izgubio vlast, Stojadinović je osnovao Srpsku radikalnu stranku, koja će postati lјuta opozicija vladi, naročito po pitanju sporazuma sa Hrvatima koji je označio kraj jedinstvene, centralistički uređene Jugoslavije. Čini se da je ta nova stranka – ispostavilo se kratkog veka, jer ju je vlada ubrzo ugasila – imala čvrstu konzervativno- desnu orijentaciju. Kao najekstremniji, sam ZBOR je bio zanemarlјiv politički faktor, osvojivši na izborima 1935. i 1938. godine svega jedan procenat glasova. Posvetićemo se i nedovolјno proučenom primeru ekstremne desnice oličenom u politički nevažnoj, ali dinamičnoj i živopisnoj, Jugoslovenskoj narodnoj partiji (tzv. borbašima), koja se zalagala za integralno jugoslovenstvo – stav da Srbi, Hrvati i Slovenci čine jedan jugoslovenski narod – i oponašala fašističke metode političke borbe.

Osim toga, stavovi i aktivnosti pojedinih istaknutih intelektualaca donekle su obojili političku klimu na desnici u Srbiji i Jugoslaviji. Zato će projekat obuhvatiti proučavanje reprezentativnih ličnosti – književnika i pripadnika Srpske pravoslavne crkve – čiji bi rad i javno izneti stavovi mogli dati nijansiraniji i ličniji uvid u složenu stvarnost desničarskih uverenja nego istraživanje birokratskog aparata političkih stranaka i državnih organa. Najčuvenija od tih ličnosti je pisac Miloš Crnjanski. Predmet istraživanja biće desničarske ideje u njegovom književnom delu i širem društvenom angažmanu, kao i određeni uticaji na njegovo stvaralaštvo proistekli iz ličnog iskustva službovanja u diplomatskim predstavništvima u Berlinu i Rimu. Projekat će obuhvatiti još tri pisca: Dragišu Vasića, Stanislava Krakova i Vladimira Velmar-Jankovića, tri važne ličnosti desničarske orijentacije u javnom, političkom i književnom životu Srbije u Jugoslaviji, koje su, kao i Crnjanskog, nove komunističke vlasti posle 1945. godine uklonile iz istorije srpske književnosti iz političkih razloga. Deo projekta je i kritičko razmatranje optužbi da su dvojica crkvenih dostojanstvenika, episkop Nikolaj Velimirović i Justin Popović, gajila simpatije prema ekstremnom nacionalizmu, pa čak i fašizmu. U sklopu projekta bavićemo se i pojavom različitih tumačenja svetosavlјa, osobeno srpske varijante pravoslavne tradicije, od kojih su neka iznosili njihovi mlađi saradnici okuplјeni oko studentskog časopisa Bogoslovskog fakulteta, na primer Dimitrije Najdanović i Đoka Slijepčević – potonji istaknuti ideolozi ZBOR-a – i koja su se, čini se, približavala fašističkoj ideologiji. Još jedna zanimlјiva tema tiče se veze, ako je uopšte postojala, između uspona tvrdog desničarskog nacionalizma i činjenice da su od 1935. i Velimirović i Popović počeli da se udalјavaju od jugoslovenstva, koje je ranije imalo središnju ulogu u njihovoj političkoj teologiji.

Jedno od suštinskih odlika srpske desnice jeste to što je delala u višenacionalnoj državi: po etničkoj strukturi, Jugoslavija bi se najpre mogla uporediti sa Prvom Čehoslovačkom Republikom, iako potonja nikada nije potpala pod autoritarnu vlast. Zato jugoslovensko iskustvo ima najviše zajedničkog sa zemlјama koje su bile i multinacionalne i pod vlašću autoritarnih režima, kao Polјska i Rumunija. Istraživanje će uzeti u obzir te sličnosti i ponuditi komparativnu analizu. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, u prvom redu sukob između Srba i Hrvata, onemogućio je da zemlјa uspostavi unutrašnju stabilnost i štetno je uticao na međunarodni položaj Kralјevine, pa su ti šroblemi bili u središtu pažnje srpske desnice. Značaj te pozadine odražava se, na primer, u tome što su (većinski) srpski ekstremno desničarski/fašistički pokreti isticali jugoslovenstvo, a ne srpski nacionalizam, kao svoje glavno ideološko načelo. Nasuprot njima, politički program JRZ-a obeležilo je postepeno napuštanje – faktičko, mada do 1939. ne i nominalno – koncepta jedinstvenog jugoslovenskog naroda kao načina da se ublaže nacionalna trvenja. Da bismo bolјe razumeli taj paradoks, projekat će obuhvatiti proučavanje mesta koje je izgradnja jugoslovenske nacije imala u viziji i praktičnoj politici srpskih desničara. Pokušaće i da odgovori na pitanje kako su desničari doživlјavali nacionalne manjine i za kakvu su se politiku prema njima zalagali (pri čemu se pod nacionalnim manjinama podrazumevaju svi nejugoslovenski narodi u Jugoslaviji, prevashodno Nemci, Mađari i Albanci).

* Ovaj dvogodišnji projekat (2020-2022) se realizuje u okviru Programa za izvrsne projekte mladih istraživača (PROMIS) finansiranog od strane Fonda za nauku Republike Srbije, broj projekta 6062708, akronim SerbRightWing.